ZAMOLBA ZA ISPIS IZ IZBORNOG PREDMETA
ZAMOLBA ZA ODOBRENJE IZOSTANKA S NASTAVE
ZAHTJEV ZA IZDAVANJE DUPLIKATA SVJEDODŽBE
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u
Pravilniku o zaštiti podataka.
Kad bi škola uvijek bila ovako šarena, uz dobru glazbu, ples i ono što se pomalo izgubilo, a to je igra. Zaigrati se, barem na jedan dan obući nešto iz bakinog ormara, natjerati mamu da ti nešto skroji, nabacati na sebe boje, ogrnuti se šarenim plaštem i zaboraviti sivu svakodnevnicu. I kad pomislimo da današnja djeca više nisu ono što su bila, doživimo da nas uvijek iznova iznenade.
Jedan je dječak iz četvrtog razreda napravio veliku lutku svoje veličine i fotokopirao sliku svojeg lica zalijepivši je za glavu lutke. Zatim je postavio lutku na svoje mjesto, obučenu u njegovu odjeću, a on se sakrio u toalet čekajući da učiteljica uđe u razred i iznenadi se. Na jednom satu hrvatskog jezika učenici petog razreda predstavljali su u kratkom sastavku svaki svoju masku i napravili su cijelu priču koja je prerasla u pravu igru sa zapletom. Na jednom drugom satu hrvatskog jezika sedmaši su uprizorili imaginarno suđenje književnom liku iz jednog književnog djela za lektiru. Igrali su predano svoje uloge okrivljenika, odvjetnika, sudskih svjedoka, vještaka raznih struka, tužitelja i suca. Najpredanije su svoje uloge odigrali policajci pa ih je sudac zamolio da odlože svoje plastične pištolje i prestanu prijetiti okrivljeniku. Sve je to bilo urnebesno zabavno. Kao slučajno, taj sat lektire pao je baš na dan maskenbala. Sve se lijepo posložilo.
Dobro je ponekad zaigrati uloge, ući u nečije odijelo, u neke velike cipele, nabiti neki veliki teški šešir na glavu i sakriti pogled ispod njegovog širokog oboda se na sat ili dva , napuniti baterije pozitivnom energijom ili barem na tren diviti se koliko djeca mogu biti ona prava djeca, zaigrana i vesela, neopterećena i sretna. Što se tiče nas odraslih – budimo im samo blizu i pripremimo im bombone i sitniš jer su to zaista zaslužili.
U našoj školi se tradicionalno obilježavaju maškare tako što se učenici i učitelji maskiraju i za vrijeme odmora se zabavljaju i plešu u predvorju škole. godine Uz pobjedničke maske s dugoselkog fašnika na temu ribice Nema i obitelji Kremenko bilo je lijepo vidjeti i brojne druge zanimljive kreacije. U maskiranju su kao i svih proteklih godina prednjačili niži razredi, ali i među velikima se je moglo primijetiti podosta zgodnih i duhovitih maski. Zavirite u našu galeriju i pogledajte što se sve moglo vidjeti ovog pokladnog utorka u našoj školi. Neka lica zaista nećete moći prepoznati. Tako i treba.