Osnovna škola Ivan Benković Dugo Selo

19.9.2013. učenici osmih razreda Osnovne škole "Ivan Benković" posjetili su dvorac Lovrečina u kojem je smještena terapijska zajednica Cenacolo u Vrbovcu. 

Klikom na poveznicu opširnije pročitajte sastavke učenika koji su posjetili Cenacolo.

19.9.2013. učenici osmih razreda Osnovne škole "Ivan Benković" posjetili su dvorac Lovrečina u kojem je smještena terapijska zajednica Cenacolo u Vrbovcu. Poslije škole krenuli smo prema dvorcu. Srdačno su nas dočekali. Otišli smo do kapelice gdje smo slušali svjedočenja dvojice mladića. Također, ispričali su nam kako provode jedan dan u dvorcu. Otišli smo do prostorije gdje dečki izrađuju predmete od gline. Svi se jako trude, a uz molitvu i rad, svi su se uspješno odviknuli od svojih ovisnosti. Kažu da nije bilo lako, ali uspjeli su zahvaljujući vjeri. Dečki su potpora jedni drugima. Razgledali smo, a zatim prošetali oko dvorca. Bilo je vrlo zanimljivo i zabavno. Ljudi koji tamo žive jako su srdačni i prenose dobru energiju. Oprostili smo se te se vratili puni dojmova...

 Petra Falačec 8.b

Dana 19. rujna 2013. posjetili smo zajednicu Cenacolo u Vrbovcu. Zajednica Cenacolo "brine" se o ljudima koji su upali u različite ovisnosti. Dvorac u kojem dečki borave je vrlo velik i vrlo skromno uređen iznutra. Imali smo priliku poslušati "predavanje" dvojice mladića koja su „upali“ u zamku ovisnosti. Pričali su u koju su ovisnost „upali“, kada i kako su je pobijedili i tko je najviše bio uz njih u to vrijeme. Slušajući njihovu priču bilo mi  je zaista jako teško, bez obzira što nisam nikakva ovisnica. Njihove riječi su doprle do mene i stvarno je bilo vrlo tužno slušati njihova svjedočanstva. No, bez obzira, lijepo sam se provela i imala sam priliku naučiti nešto novo.

 Analena Miškić 8.d

U četvrtak, 19.9.2013., poslije nastave, uputili smo se prema Vrbovcu. Čim smo došli pred dvorac Cenacolo, bili smo očarani vrlo lijepo uređenim krajolikom. Dvojica mladića su nas proveli kroz dvorac i smjestili nas u malu kapelicu unutar dvorca. Pričali su nam o tome kako su postali ovisnici, kako su se uz Božju pomoć i snagom vjere obratili od puta ovisnosti.  Opisali su nam život u Zajednici. Kasnije smo obišli cijelo dvorište, gdje se nalazi njihova pekarna, staja te prostorija u kojoj izrađuju proizvode od keramike. Snimili smo zajedničku fotografiju ispred dvorca, te se puni doživljaja i uspomena vratili kući.      

Dora Zorić, 8.b

19.9.2013. posjetili smo zajednicu Cenacolo u Vrbovcu. Poslušali smo priču o dvorcu i počecima osnivanja zajednice. Bojan i Željko su nam ispričali njihovu životnu priču, put u propast, ali i put u bolji život. Svjedočili su nam o tome kako im je zajednica pomogla da se riješe problema ovisnosti. Osim cijele zajednice uz njih je, kažu, cijelo vrijeme bio Bog i pružao im potporu da ustraju u odluci. Pomogla im je također poruka majke Elvire, osnivateljice zajednice, u kojoj naglašava da su svi koji uđu u zajednicu spašeni jer su dobili jedan veliki dar od Boga - poziv da iskuse radost darujući ljubav. Njihova svjedočanstva su mi pokazala kako život može biti težak i kako se brzo može skrenuti s pravoga puta. No,  budemo li u dobrom odnosu s obitelji i ako pružimo Bogu priliku da nam uđe u život te pokaže pravi put, imat ćemo zasigurno život ispunjen ljubavlju, radošću i vjerom.

Ana Zelić 8.c

U Vrbovcu smještenom nedaleko od Dugog Sela nalazi se zajednica Cenacolo. Naša škola odlučila je posjetiti zajednicu Cenacolo. Kada samo ušli u autobus nisam mislila da će me toliko dirnuti priče članova zajednice ali to se dogodilo...

Svoju priču prvo nam je ispričao Željko. Imao je problema s drogom. Govorio je o osjećaju usamljenosti koja ga je navela da utjehu potraži u drogi. Nakon njega pričao je Bojan. Bio je ovisan o kocki. S roditeljima nije bio baš u dobrim odnosima. Upadao je u sve veće dugove i nije znao kako dalje. Svećenik mu je predložio da ode u zajednicu Cenacolo. Moji prijatelji i ja zbunjeno smo, sa suzama u očima, promatrali smo Bojana i Željka. U početku im je bilo teško naviknuti se na rano buđenje, rad i druge obaveze. S vremenom su prihvatili da nemaju izbora i da je to jedino rješenje. U zajednici živi još puno mladića s različitim pričama.  Mislim da bi svijet trebao zahvaliti sestri Elviri, osnivateljici zajednice Cenacolo jer je pružila dom i podršku ljudima koji su „sišli“ sa pravog životnog puta.

Sestra Elvira često je znala govoriti: „Shvatila sam da su mladi u ovom potrošačkom društvu odbačeni i zaboravljeni te da u obiteljima nema razgovora i povjerenja: mladi su prepušteni samima sebi…“

Jedan mladić iz zajednice Cenacolo napisao je: „U Zajednici i uz Boga naučio sam, 

da i kada padnem ustanem, da oprostim, da mičem gorčinu i nezadovoljstvo iz mog srca.“

Stela Popović 8.a