Osnovna škola Ivan Benković Dugo Selo

Za jednu učiteljicu umjesto buketa cvijeća

Kad se netko useli u novi stan bez obzira koliko taj prostor bio arhitektonski lijepo osmišljen, samo ljudi koji tu žive mogu udahnuti dušu tom prostoru. Tako je i sa zgradom naše osnovne škole. Kada smo se uselili prije više od trinaest godina u novu školsku zgradu, prostrano predvorje škole s galerijom na katu djelovalo je prazno i stvaralo jedan osjećaj nelagode. Ogroman prostor između ograda i visokog stropa bio je pun svjetla, ali je zračio nekom hladnoćom i djelovao pomalo prijeteće.  Trebao je nekako premostiti udaljenosti, ispuniti prostor oblicima i bojama koji će biti poticajni i odražavati duh škole i mijenjati se periodički kako se mijenjaju prigode, godišnja doba i blagdani.     

Kada danas ulazite u predvorje škole kročite u lijepo osmišljen prostor u kojem  šarenilo boja i oblika  ispunjava široke prostore galerije. Na gotovo nevidljivim, ali veoma čvrstim nitima napetim između ograda galerije uljepšavaju prostor raznobojne figure od papira raspoređene s mjerom i razlogom. Postava tih letećih stanovnika našeg predvorja svako malo se mijenja ovisno o prigodi. Za dobrodošlicu prvašićima tu veselo pleše šareni školski pribor. Dolazak jeseni uz lišće vatrenih  boja nagovješćuju  vjeverice koje skupljaju hranu za zimu. Za zimsku idilu i božićni ugođaj tu su nezaobilazne pahuljice, snjegovići i sanjke kao da dozivaju snjegove kojih smo se toliko poželjeli. Proljeće i uskrsni motivi kao i ljeto kojemu se radujemo s motivima mora, sunca i odmora pred kraj školske godine utješno nas smiruju za najvećih žega kad jedva čekamo zadnje školsko zvono.

Također tu su i razni zanimljivo osmišljeni kutići u samom predvorju. Nezaobilazan je onaj koji osvane uvijek u predbožićno doba. Od samog početka rada u novoj zgradi svaki puta je drugačiji i, naravno, svaki novi iznenadi nas svojim idejnim rješenjem i detaljima.

Ovo sve što inače mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo plod je truda i rada jedne samozatajne i vrijedne osobe. Ona već godinama marljivo radi, ostaje u školi izvan svog radnog vremena, sakuplja, istražuje, reže, lijepi i spaja, kombinira i nabavlja materijale, eksperimentira s oblicima i figurama, satima surfa po internetu tražeći nova nadahnuća, kombinira razne načine i likovne tehnike i sve to da bi prostor u kojem boravimo bio topao, lijep i oku ugodan. Njezino ime je Marija Jug. Ona je učiteljica razredne nastave. Često kad svi odu iz škole, kad utihne školsko zvono, ona ostaje još satima i radi u predvorju. Bez njenog truda i entuzijazma ne bi bilo sve te ljepote u kojoj svakodnevno uživamo.  Ona poput svakog učitelja ima svoj plan i program, ali ono što radi izvan tog plana i programa  samo  je to njena  dobra volja i ljubav prema đacima i školi.  Hvala Mariji Jug što toliko dobre volje, vremena i truda ulaže u uređenje naše škole. Hvala joj što ne štedi svoje vrijeme i svoje snage. Hvala joj na svemu što čini da prostori naše škole  ožive u bojama, oblicima i simbolima koji griju srce i čine nas boljim ljudima u boljim okolnostima. Da stvari oko nas budu bolje treba malo dobrih ljudi. Jedna od njih zasigurno je učiteljica Marija Jug.