Dječji festival u Šibenikuima dugogodišnju tradiciju.Festival je prvi put održan 1958. g. kao realizacija inicijative i angažmana nekolicine zaljubljenika u umjetnost za djecu, ali se ubrzo prometnuo u veliki i složeni festivalski mehanizam od međunarodnog značaja.

Utemeljen je na tri nerazdružive komponente: djetetu, festivalskim zbivanjima i gradu pa je ta multimedijalna kulturna manifestacija svojevrsna smotra onog najboljeg u stvaralaštvu za djecu i dječjeg stvaralaštva.

Temeljno kulturološko i pedagoško opravdanje Festivala je unaprjeđivanje estetskog odgoja djece i mladeži i razvijanje svih umjetničkih oblika dječje kreativnosti. Zahvaljujući toj stvaralačkoj dimenziji, uz onu prikazivačku, Festival inicira i potiče mnoge ideje u različitim oblicima umjetnosti za djecu i dječjeg stvaralaštva: dramskom, lutkarskom, glazbeno-scenskom, filmskom, literarnom i likovnom.

Posebna je vrijednost Festivala njegov likovni program, kako onaj stvoren nevještim, a razigranim dječjim prstićima tako i onaj što ga djeci daruju najeminentnija imena hrvatske i svjetske likovne umjetnosti: slikari, dizajneri, fotografi, arhitekti i drugi umjetnici koji su u svojem djelu odnjegovali i sačuvali dragocjenu vezu s iskustvima čistog djetinjstva.

Ovogodišnji Festival je počeo 13. lipnja službenim otvorenjem, a 14. lipnja je otvorena izložba likovnog stvaralaštva pod nazivom „Tri, dva, jedan – gasi ekran“ u Galeriji sv. Krševana nakon provedenog likovnog natječaja za učenike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj.

Cilj likovnog natječaja je bio potaknuti maštu i kreativnost, obiteljsko povezivanje i igre bez tehnologije.

Inspiraciju za ovogodišnju temu likovnog natječaja organizatori su pronašli u knjizi „Dan kada se ugasio ekran“ autora Želimira Periša i ilustratorice Monike Markić, a radnju priče o dječaku Vjeranu su učenici 2.b u digitalnom obliku pogledali i poslušali tijekom nastavnih sati u školi u mjesecu ožujku. Priča je dostupna na poveznici https://www.youtube.com/watch?v=-RCwZ3HriSQ .

Priča prati dječaka Vjerana koji ne može zamisliti život bez ekrana, a odjednom se nađe pred najvećim izazovom: vikendom bez struje! Međutim, umjesto dosade otkriva zabavu i uzbuđenje u stvarnom svijetu, čitanju stripova i druženju s prijateljima.

Knjiga govori o jednoj važnoj temi: tehnologija je korisna, ali ne bi trebala zamijeniti stvarne odnose i kreativnost. Danas smo više nego ikada svjesni da je potrebna ravnoteža između digitalnog i stvarnog svijeta. Strah od dosade često nas tjera da svakodnevnicu ispunimo brojnim obavezama, pa se nerijetko dogodi da nas dostupnost svega iscrpi. No postavlja se pitanje je li nam sve to zaista u tolikoj mjeri potrebno. Iz dosade (vremena provedenog u razmišljanju o tome što raditi) najčešće se izrode najzanimljivije ideje. Psiholozi su više puta istaknuli da dosada potiče maštu, tjera mozak na traženje novih rješenja i potiče inovaciju. Kada nemamo vanjskih podražaja mozak počinje stvarati vlastite.

Na likovni natječaj su poslani radovi učenika 2.b, a pet je radova izloženo u prostoru Galerije sv. Krševana.

Autori izloženih radova su učenici Jelena Barić, Eva Dunđer, Marko Jurić Lončarić, Matea Marić i Katja Šarić.

Ovogodišnji Festival traje do 27. lipnja, a detalji o Festivalu se nalaze na poveznici https://www.mdf-sibenik.com/ .

                                           Tekst i fotografije priredila Sofija Štefanac Klobučar, učiteljica 2.b