Posjetili smo Rov Svetog Trojstva u Rudama kraj Samobora koji je od 1. lipnja prošle godine otvoren za posjetitelje. Sam projekt „Sveta Barbara – Bogatstvo podzemnog svijeta – nekad i danas“ je realiziran uz pomoć fondova Europske Unije. Na ovom području u najstarijim pisanim podacima može se otkriti da se bakrena ruda vadila 1210. godine,  a tad se selo Rude zvalo Rovi. Vađenje bakrene rude prestalo je 1851. godine. Od 1850. do 1859. godine vadila se željezna ruda. Početkom prošlog stoljeća započelo je vađenje gipsa i trajalo sljedećih 50 godina. Rov Svetog Trojstva za turiste je očišćen u 340 m i  u njemu se vadila željezna ruda. Uz nju vidjeli smo i šišmiša. Glave smo zaštili od udaraca u rude i kapi vode sa šljemovima na kojima je bilo svjetlo neophodno za naše oči u mraku. Potpuno drugačiji doživljaj bio je posjetiti stvarni rudnik od umjetnog u Tehničkom muzeju.

Okrijepili smo se poznatom poslasticom Samobora – samoborskim kremšnitama pa nastavili upoznavati ovaj kraj u Samoborskom muzeju.  Vodič muzeja nas je upoznao s pretpoviješću ovog kraja dok se Hrvati još nisu doselili. Stari predmeti od kamnčića do kostiju, posuda, novčića i  starih kočija. Maketa dvorca pokazala nam je kako su velikaši živjeli u ovom gradu. Bilo ih je mnogo. Strai pisani dokumenti poručili su nam da je ovaj grad od 1242. bio slobodan kraljevski grad kao i Zagreb. Poznati hrvatski pjesnik Stanko Vraz napisao je zbirku ljubavnih pjesama jednoj lijepoj Samoborčanki, a poznati skladatelj Franz Liszt svirao na klaviru koji je izložbeni primjerak muzeja. Vidjeli smo i prekrasno kristalno posuđe i stari bicikl i motocikl. Zahvalili smo se pisano u knjigu dojmova muzeja.

U sklopu muzeja posjetili smo i etnografsku zbirku koja nam svjedoči kako su živjeli seljaci ovog kraja. Upoznali smo se s nošnjom, namještajem, posuđem i pomagalima za tkanje i rad na zemlji.

Obogaćeni novim spoznajama vratili smo se u naše Dugo Selo.

Ljiljana Katić

SLIKE