Gđa Snježana je samohrana majka šestero djece koja svoju tugu i samoću zbog preranog odlaska voljenog supruga, ublažava volontirajući i pomažući potrebnima kroz udrugu Zdenac.

Druženje se odvijalo dva dana u našoj knjižnici, a sudjelovali su učenici petih i sedmih razreda. Gđa Snježana  nije  govorila općenito, već je nakon par uvodnih riječi,  po dobro poznatoj poslovici ‘slika govori više od riječi’ učenicima pustila film o životu djece i djelovanju udruge Zdenac u Tanzaniji.

Učenici su film odgledali u  tišini, ali s puno emocija. Uvjeti u kojima ta djeca borave, bolesti koje ih od rođenja prate ( sida, malarija…), teški fizički poslovi koje su prisiljeni raditi (oni koji ne idu u školu), glad i siromaštvo, nisu ostavili ravnodušnim naše učenike.

            Druženje poslije filma se nastavilo kroz pitanja učenika iz kojih se dalo zaključiti da su svjesni strahota koje proživljavaju djeca Tanzanije i sreće što su rođeni u zemlji i obiteljima koje za njih skrbe.

Iz učeničkih komentara  dobila sam dojam da ćemo i ove godine, kroz   solidarnost i ljubav, na radost svih „ kumovati“ i školovati još jedno dijete iz Tanzanije.         

Ovim putem zahvaljujemo se udruzi Zdenac i gđi Snježani što nam je osvijestila potrebe drugih te nam poklonila svoje dragocjeno vrijeme.

 Verica Mijatović, prof.